Zlatne Rezerve Republike Hrvatske

U nastavku je lista zemalja sa najvećim službenim rezervama zlata, prema izvještaju WGC-a.

1. SAD - Službeni iznos zlata u tonama: 8,133.5 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 74,5 posto.

2. Njemačka - Službeni iznos zlata u tonama: 3,396.3 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 71,4 posto.

3. Italija - Službeni iznos zlata u tonama: 2,451.8 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 71,0 posto. Talijanske banke tražile su od CB 2011. godine da kupi zlato kako bi učvrstila njihovu bilancu.

4. Francuska - Službeni iznos zlata u tonama: 2,435.4 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 71,1 posto. Francuska je jedna od zemalja koja je potpisala sporazum koji ograničava prodaju zlata europskih zemalja- 19 potpisnica sporazuma prodalo je oko 10 tona zlata u prvoj godini nakon potpisivanja tog sporazuma u rujnu 2009. godine.

5. Kina - Službeni iznos zlata u tonama: 1,054.1 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 16,6 posto.

6. Švicarska - Službeni iznos zlata u tonama: 1,040.1 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 16,3 posto.

7. Rusija - Službeni iznos zlata u tonama: 883,3 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 9,1 posto. Ruska centralna banka u trećem kvartalu 2011. kupila je oko 15 tona zlata, a najavili su da namjeravaju kupiti još oko 100 tona zlata da bi obnovili svoje rezerve.

8. Japan - Službeni iznos zlata u tonama: 765,2 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 2,9 posto.

9. Nizozemska - Službeni iznos zlata u tonama: 612,5 tona Postotak deviznih rezervi u zlatu: 59,8 posto.

10. Indija - Službeni iznos zlata u tonama: 557, 7 tona. Postotak deviznih rezervi u zlatu: 9,2 posto. Indijska centralna banka kupuje zlato od MMF-a, a u javnosti rijetko kad komentiraju svoje planove vezane uz kupnju zlata.

Primjetili ste da na popisu nema Hrvatske.To nije stoga što RH nije među prvih 10 zemalja pozlatnim rezervama, već zato što Hrvatska centralna banka ima 0 (nula) grama zlata u zalihama. To je stoga što je Hrvatska  rasprodala zlato  prije 10-ak godina kad je cijena zlata bila 8 puta niža nego što je sada. Te zlatne rezerve RH je naslijedila od bivše države (SFRJ) . Zlato je prodano švicarkim bankarskim institucijama.

Iskapanje zlata

      Zlato se koristilo i u davninama, nađeni nakit izrađen od zlata datira čak iz neolita. Zlato je imalo izrazito značajnu ulogu u Egiptu, osim u svrhu izrade nakita i kao pokazatelj bogatstva, imalo je i privredno-političko značenje. U Egiptu su nađeni mnogi iskopi zlata i na površini i u dubini. U planinskoj pustinji između Nila i Crvenog mora također su nađena 36 zlatnih rudnika.       U grčkoj mitologiji se također spominje zlato u  priči o Jazonu i Argonautima koji su bili u potrazi za zlatnim runom, ono je predstavljalo krzno krilatog ovna Krizomala. Runo se smatralo u cijelom svijetu velikim blagom, a dugo se i po Grčkoj o njemu pripovijedalo, mnogi su junaci i knezovi čeznuli za njim.       Rani i srednji vijek bili su siromašni  zlatom pa su ispiranjem dobivene male količine zlata bile značajne. Posvuda gdje se ispiranjem pojavilo i najmanje zlata, brzo su se proširile vijesti o "pravoj zlatnoj rijeci" što je rezultiralo pojavama zlatnih groznica. Zlatne groznice su izbijale na mnogim mjestima u svijetu, no najpoznatija je počela 1848. godine u Kaliforniji  pronalaskom veće količine zlata, te su time počele dolaziti prve kolone ljudi u potrazi za zlatom. Radnici su pomoću jednostavnih metoda dolazili do zlata, kao što je ispiranje zlata, pomoću tava ili ovčje kože  (zlatnog runa) iz riječnog mulja. Nakon nekog vremena napredovali su te su počeli graditi male  brane koje bi usmjerile vodu prema vodenim kanalima kako bi djelomično isušili korito rijeke da bi na lakši način došli do znatno većih količina zlata.

        U sljedećem stupnju hidrauličko rudarenje se koristilo na drevnim šljunčanim nakupinama koje su sadržavale zlato na obroncima i liticama u zlatnim poljima. U modernom načinu hidrauličkog kopanja, cijev visokog  pritiska je usmjeravala mlaz vode u šljunčane nakupine koje su sadržavale zlato. Šljunak i zlato koji bi popustili su onda prolazili kroz odvodne kanale, gdje se zlato zadržavalo na dnu i gdje je na kraju pokupljeno. Do sredine 1880-ih, procjenjuje se da je više od 341 tona zlata ( u vrijednosti više od 15 milijardi američkih dolara ) prikupljeno „hidrauliziranjem“. Ovakav način hidrauličkog rudarenja se proširio svijetom. Alternativa  „hidrauliziranju“ bila je „kojotarenje“.  Ta metoda je uključivala kopanje manjih tunela dubokih 6 do 13 metara u kamenu uzduž obale potoka. Tuneli su kopani u svim smjerovima kako bi se dosegle najbogatije žile.       Nusproizvod ovih metoda izvlačenja je bila velika količina šljunka, blata, teških metala i ostalih onečiščivaća  koji su se slijevali u tokove rijeka.       Kad je zlatna groznica završila, iskapanje zlata se nastavilo.Cijena zlata bila je visoka.  Zadnji stadij prikupljanja preostalog zlata je bio prikupljanje zlata koje je polako naneseno u ravna dna rijeka i brana .Kalifornijske središnje doline i ostalih zlatonosnih područja u Kaliforniji. Do kraja 1890-ih,tehnologija iskapanja dna rijeka je postala isplativa, i procjenjuje se da je više od 621 tona iskopano na taj način( više od 28 milijardi $ ).     Tijekom zlatne groznice i u narednim desetljećima, tragači za zlatom su se također počeli baviti rudarenjem čvrstog kamena, odnosno, prikupljanjem zlata izravno iz kamena u kojem se nalazilo, uglavnom kopanjem i eksplozijama kako bi se pratile žile zlatonosnog kvarca., Do 1851. rudarenje u kvarcu je postalo jedna od važnijih glavna industrija. Jednom kad bi se zlatonosni kamen izvukao na površinu, zdrobljen je, a zlato je odvojeno ili isprano korištenjem arsena ili žive. Na kraju rudarenje čvrstog kamena je postalo najveći izvor zlata u "Zlatnoj pokrajini".

Hiperinflacija ; Zlato , Kina

Hiperinflacija - priča iz Kine

    Povijest je puna primjera u kojima je glupa monetarna politika  rezultirala teškom hiperinflacijom. Pod takvim režimima nastaje potpuni gubitak povjerenja u temeljne vrijednosti, proizvodnju , a cijene proizvoda astronomski rastu. Ciklus se  ubrzava kako  vlada tiska sve više i više novca kako bi nadoknadila iznenadni gubitak vrijednosti tog istog novca.    To je začarani krug potaknut masovnim puštanjem papirnatog novca u opticaj, koji suprotno od zlata i srebra , može biti stvoren u bezgraničnim količinama. 
    Da razumijemo pravilno , inflacija ne znači da cijene idu gore, nego da se vrijednost novca smanjuje zbog njegovog brzog puštanja u opticaj.    Ponekad se u gospodarskim krugovima kaže : "Valuta može biti izrađena po volji, ali ne i bogatstvo".     
   Hiperinflacijska razdoblja tipično se javljaju uslijed ekstremnih geopolitičkih uvjeta kao što su građanski ratovi i društveni nemiri.Troškovi financiranja takvih događaja prilično su skupi , što dovodi vlade do najjeftinijih solucija financiranja; do štampanja papirnate valute bez pokrića u plemenitim metalima. Rezultati su vrlo često katastrofalni i uzrokuju devastaciju ekonomskih aktivnosti i uništenje povjerenja u gospodarstvo.    
   
    Hiperinflacija koja se desila u Kini sredinom prošlog stoljeća pokazuje kojom brzinom se odvija proces. Studija je pokazala da je između listopada 1947. i svibnja 1949. trebalo prosječno 5.34 dana da se cijene proizvoda udvostruče mjereći u yuanima.  Na vrhuncu hiperinflacije u travnju 1949. godine , stopa inflacije bila je zapanjujućih  5070 %.  To se desilo usred krvavog civilnog rata kada su se Nacionalisti i Komunisti borili za kontrolu nad zemljom. Mjesec dana kasnije borba je prestala , kulminirajući komunističkom pobjedom i osnivanjem Narodne Republike Kine pod vlašću Mao Zedonga u listopadu 1949. god. Obje strane su pokušale financirati svoje vojne podvige prekomjernim tiskanjem novca. Na kraju , to se osvetilo kada su komunisti pokušali ujediniti Kinu pod jednom valutom dok je više valuta bilo u opticaju.
   
    Važno je napomenuti da je u desetljeću prije hiperinflacije , Nacionalistička vlada pokrenula deficitarno trošenje kako bi se financirao rat s Japanom koji se održao od 1937.-1945. . Nije slučajno da je Kina doživjela još jedno hiperinflacijsko razdoblje od srpnja 1943. do kolovoza 1945. , tijekom kojeg su cijene udvostručene svakih 15,2 dana.   
     Zanimljivo je napomenuti da je tijekom sredine drugog razdoblja hiperinflacije, kineska vlada zamijenila dosadašnje novčanice za nove "zlatne" yuane u omjeru 3 miliona naprema 1( 3 000 000:1). Riječ - zlato - je bila jednostavno ubačena kako bi se uzaludno pokušalo uliti povjerenje u novu krhku valutu koja nije bila zamijenjiva niti za zlato niti za srebro.
    Najdrastičnija vladina mjera bila je zabrana posjedovanja zlata ili srebra . prisiljavajući građane da prodaju zlato za novonastalu papirnatu valutu " gold yuan".Tako je vlada vršila prisilni otkup zlata od građana. Cijene i tečajevi su zamrznuti i nametnute su stroge kazne špekulantima i onima koji rade na crnom tržištu.  Ove mjere su tipične u vladinim pokušajima da se bore sa neželjenim posljedicama svoje loše politike. Na kraju, slobodno tržište i pravi novac (zlato i srebro) uvijek prevladaju.
   Ubrzo je nastao kaos pošto su institucije za kontrolu cijena učinile da trgovci ne žele prodati svoje proizvode. Do studenog 1948. , vlada je bila prisiljena ukinuti prethodno nametnute mjere.Jedino centralizacija moći u Kini , postignuta pobjedom komunista donijela je veću stabilnost na početku 1950. godine.
    Vezano za to ,Narodna Banka Kine , osnovana u prosincu 1948. godine počela je izdavati novčanice s privatnim pokrićem na područjima koja su bila pod dominacijom Mao Zedungovih vojnih snaga, i odbacila je dotadašnju valutu "gold yuan" (zlatni yuan).Do srpnja 1949. god. , Narodna Banka Kine procjenjuje da vrijednost valute u opticaju prelazi 60 trilijuna "zlatnih yuana". Nekoliko mjeseci poslije, u studenome , vrijednost valute u opticaju bila je samo 3.4 milijarde.    
    Kada je vrijednost papirnate valute potonula u Kini , Koumintang (Kineska Nacionalna Parija) odlučila je podijeliti građanstvu 40 grama zlata po osobi. Tisuće ljudi došlo je i čekalo satima da primi zlato. Policija i vojska opremljeni oružjem nisu mnogo mogli učiniti da održe red. Desetoro ljudi je poginulo u neredima.   
    
    Kao što smo vidjeli, tragična priča o kineskoj hiperinflaciji je još jedan primjer kada vlada testira granice stvaranja novca. Ishod toga je da tiskanje novaca nikada nije stvaranje bogatstva, nego širenje bijede. Tijekom tih razdoblja, bogatstvo je brzo preneseno na one koji posjeduju materijalnu imovinu, kao što su zlato i srebro . Oni koji drže svoje bogatstvo u papirnatoj valuti postaju žrtvom i njihovo bogatstvo je praktički ukradeno.